Lisica-Vulpes vulpes L.

  • Razred: Sisari (Mammalia L.),
  • Red: Zvijeri (Carnivora L.),
  • Porodica: Psi (Canidae)

Naš je najpoznatiji i najrašireniji predstavnik porodice pasa. Veoma je oprezna i lukava. Riđocrvena boja lisice je dobro poznata svima. Usnice, grlo i obrazi su bijeli a bijela do srebrenasta boja se proteže niz prsa i trbuh.

 

Rep lisice je dužine oko 50 cm sa bijelim završetkom. Na gornjoj strani repa cca. 2 cm od korijena nalazi se mirisna žlijezda tzv. viola koja proizvodi tečnost čiji miris omogućava razaznavanje u toku parenja. Trouglaste, šiljate uši i prednje strane šapa su crne boje. Oči su postavljene ukoso. Na šapama svih nogu lisica ima (kao i svi mesožderi iz porodice pasa) smrdljive žlijezde kojim obilježava svoj trag. Na taj način i lovački psi pronalaze lisicu. Lisica naraste u visinu 35-45 cm i u dužinu 100-140, od čega na rep otpada 40-50 cm. Težina joj se kreće od 6-10 kg. Ženke su nešto manje i lakše od mužjaka. Čulo sluha i mirisa je dobro razvijeno dok je čulo vida slabije te teže raspoznaje nepokretne predmete.

Lisica živi u šumama u podzemnim brlozima, ali nije stidljiva te se viđa i blizu ljudskih naselja. Po lijepom vremenu ostaje preko dana izvan jazbine, dok za lošeg vremena ili ako osjeti opasnost lisica provodi dan u jazbini. Lisica je u pravilu životinja sumraka, koja predvećer polazi u portagu za hranom i aktivna je cijelu noć. Hrani se mesom životinja, od miša do laneta, od fazanskog pileta do odraslog tetrijeba. Lovi i jarebice, divlje patke, razne ptice, zečeve čak i ribe. Zimi kad su srne izemogle zbog manjka hrane, često se jače lisice obrušavaju i na odrasle primjerke. Hrani se i otpacima koji ostaju iza ljudi, kao i strvinama uginulih životinja. U tom pogledu lisica jeste i korisna životinja jer nam svima godi njena uloga "komunalca".

To je i razlog zbog čega nije potrebno niti biološki uputno potpuno uništavanje lisica u lovištima. Lisica živi pojedinačno. Više lisica se može vidjeti samo u vrijeme parenja koje počinje krajem decembra i traje do polovine februara. U to vrijeme se po nekoliko mužjaka približava jednoj ženki. U vrijeme parenja lisice se glasaju karakterisitčnim lavežom a mužjaci zavijanjem. Parenje se vrši u jazbini, rijetko izvan nje. Lisica je mudra životinja koja u vrijeme parenja dopušta da joj se svko približi. Nakon što je oplođena, ženka se povlači, a mužjaci traže novu ženku spremnu za parenje. Oplođena ženka postaje još opreznija nako što je oplođena. Lisica nosi 50-52 dana, nako čega okoti 5-8 rijetko do 12 mladih. Mladi se okote slijepi i progledaju nakon 12-14 dana. Sišu oko mjesec dana dok im zubi ne očvrsnu, kad ih majka hrani živim plijenom koji donosi u jazbinu.

Pri prehrani mladih pomaže i mužjak koji donosi hranu, ali odgoj je prepušten ženki. S mjesec dana mladi počinju učiti kako ubiti plijen. Nakon četiri mjeseca života mladi se potpuno osamostale, a već s 10 mjeseci su spolno zreli. Životna dob lisice je 10-12 godina.

Lisice su podložne različitim bolestima, od kojih ističemo silvatično bjesnilo koje se ugrizom bijesne lisice prenosi na druge, pogotovo domaće i kućne životinje, što može biti opasno za čovjeka. Posebnu opasnost za čovjeka pretstavlja lisičija trakavica koja se u organizam čovjeka može unijeti konzumacijom šumskih plodova koji nisu termički obrađeni. Prirodni neprijatelji lisice su vuk, ris, neke vrste ptica grabljivica i naravno čovjek.

Tražilica